Zeleni čaj (Thea sinensis) je tradicionalni napitak naroda
dalekog istoka, koji ga koristi već više hiljada godina. Na trpezu
zapadnog sveta došao je tokom devetnaestog veka, a poslednje dve
decenije se sve više govori o njegovom povoljnom učinku na zdravlje
čoveka.
Po svom sastavu veoma je sličan crnom čaju, a glavna razlika je u načinu
njegovog dobijanja. Kod zelenog čaja se izbegava fermentacija, što
omogućava očuvanje većeg broja lekovitih materija.

Povoljni efekti zelenog čaja uslovljeni su nizom aktivnih supstanci koje
se nalaze u njemu. Kofein je supstanca koja utiče prvenstveno nivo
budnosti, što je posledica pobuđivanja moždane aktivnosti.
Anitioksidansno dejstvo čaja ostvareno je prisustvom vitamina C i E, ali
mnogo više aktivnim principom supstanci kao što su katehini i
polifenoli. Niz antioksidanasa zaslužan je za poboljšanje imunog sistema
organizma, rezultirajući manjim brojem infekcija pre svega
respiratornog sistema, kod osoba koje su ga pile. Smatra se da je
povoljan učinak čaja na imuni sistem jedan od razloga i
manjeg broja malignih bolesti među narodima koji tradicionalno piju zeleni čaj.
Polazeći od ovoga vršena su različita istraživanja i smatra se da
supstanca označena kao epigalokatehin galat (ECGC) ima najveću ulogu u
antikancerogenom efektu zelenog čaja. Studije su pokazale manji broj
recidiva raka dojke kod žena koje su posle uklanjanja tumora, redovno
kozumirale zeleni čaj. Povoljno dejstvo pokazano je i kod malignog
oboljenja prostate, i nekih malignih oboljenja gastrointestinalnog
sistema. Polifenoli su supstance koje igraju ulogu u ukupnom ubrzanju
metabolizma, ali utiču i na metabolizam holesterola, smanjujući njegovu
ukupnu koncentraciju u krvi. Osim toga neka istraživanja pokazuju da
utiču i na povećanje nivoa takozvanog dobrog holesterola (HDL). Ako bi
smo pogledali globalni uticaj ovog dejstva onda možemo reći da
kao rezultat povećanog metabolizma dolazi do smanjenja telesne mase, što doprinosi
smanjenom opterećenju kardiovaskularnog sistema i boljoj fizičkoj kondiciji. Sa smanjenjem masti i holesterola
smanjuje se mogućnost nastanka ateroskleroze i doprinosi
boljem stanju cirkulatornog sistema, što nesumnjivo smanjuje rizik od nastanka kako kardiovaskularnih tako i cerebrovaskularnih oboljenja.
Ranija istraživanja su već bila pokazala
efikasnost katehina zelenog čaja u blokadi replikacije virusa,
ali nije sa sigurnošću bio potvrđen mehanizam njihovog dejstva kao ni
definitivne koncetracije katehina potrebne za postizanje ovog cilja.
Kasnije studije su pokazale da katehini svoje dejstvo ispoljavaju putem
blokade virusne neurominidaze, jednog od enzima neophodnih za aktivnost
virusa u ljudskom organizmu. Prema novom istraživanju sprovedenom na
japanskom Univerzitetu
Tokushima Bunri, katehini su dobili novu
ulogu. Naučnici su do ovog podatka došli posmatrajući proces
razmnožavanja virusa u ljudskom organizmu. Za proces razmnožavanja
virusa potrebna je aktivnost virusnog enzima endonukleaze, čija je uloga
da obezbedi ugradnju genomskog dela virusa u ćeliju domaćina, što u
daljem toku omogućava razmožavanje istog. Katehini iz zelenog čaja
vezujući se za enzim endonukleazu blokiraju njegovu aktivnost. Od
četiri vste katehina sadržanih u zelenom čaju najveći udeo u blokadi
endonukleaze imao je epigalokatehin galat (ECGC), što je posledica
zapravo najveće podudarnosti jedne grupe iz ovog jedinjenja sa aktivnim
mestom enzima. Kao krajnji zaključak je izvedeno da katehini imaju
efikasno dejstvo kako na endonukleaze, tako i na neurominidaze.
Obzirom da postoji mogućnost i njihove hemijske sinteze, to otvara vrata i formulisanju novih antivirusnih lekova.
Preporučljivo je da u toku dana popijete bar jednu šolju čaja. Ono što bi trebalo da znate je da ga
ne treba pripremati sa ključalom vodom, već da temperatura bude bar neki stepen ispo tačke ključanja, kako bi se očuvalo dejstvo korisnih supstanci.